Spinnin’ too fast to feel the motion

I u firmu hraniteljku ugurao se strah od novog gripa (za koji krivimo svinje jer je tako lakše) – kako se ko vrati sa terena, ili, ne d’o Bog, uđe u zgradu pravo iz GSP-a, dočeka ga gromoglasno Peri ruke! Pranje ruku na poslu je zlo. Zajednički peškir mi je svojevremeno zdušno preneo bradavice (na rukama), i sada ga izbegavam, a o zagledanju  kolega po rukama ne bih li se osvetio jednom – na koji način, pojma nemam – da ni ne govorim. Pričam sa koleginicom s posla o Egzitu, ona frkiše zbog The Gripa… Malo zapadnjačkiji svet otkazuje letovanja, a ja uhvatim sebe ponekad kako panično proveravam broj zaraženih u Srbiji… a onda shvatim da se HaJedanEnJedan plašim koliko i side… Šta sam počeo da pričam… Higijena, da.

Kiša je sprala miris dnevnog menija kafanice na ćošku sa teških slojeva vazduha. Pljusak je ubio polovinu kanala na kablovskoj (koja je onda poenta kablovske?), TV kartica je skviknula od šaltovanja mi paničnoga. Čita mi se, ali televizija je pasivnija, i uglavnom čak ni titl ne moram da čitam… Hoću da se sklupčam negde gde se osećam spokojno, neću da idem na posao sutra, i hoću nešto jako masno i komplikovano.

I ovaj post je krajnje nepoentiran. Zanemarite.