Jelo koje zaslužuje dobar naziv

Kako cimerka i ja ovih dana počinjemo da vežbamo i držimo dijetu, danas sam, nakon dva dana orijentisana ka sirovom voću i povrću, imao zadatak da skuvam nešto uz šta ne mora da se jede hleb. Dakle, na prvu loptu – ili nešto od pirinča, ili nešto od krompira. Izbor je pao na modifikaciju recepta koji sam najpre čuo od Tamare. To zvuči, otprilike, ovako:

250 grama pirinča
300 grama šampinjona
200 ml kuvanog paradajza
glavica crnog luka srednje veličine
ulje, začini
kocka goveđe supe
pavlaka za kuvanje

Sitno saseckati šampinjone i luk (što sitnije – to bolje, uvek se vodim logikom da sastojci treba da se što bolje izmešaju), pa ih pržiti na ulju – uz dodatak soli ili začina, kako bi šampinjoni pustili vodu. Kada je tečnost napola isparila, dodati supu u kocki i nastaviti krčkati, dok gotovo sva tečnost ne ispari. U međuvremenu obariti pirinač – recite da sam snob, ali kupujem Uncle Ben’s, izdeljen je na porcije po gramaži, a i ne moram da ga čistim, dovoljno malo vremena imam i bez toga :) Kada je pirinač dobro obaren, ocediti ga i sjediniti sa pečurkama i lukom. Sipati sok od paradajza (stvar ukusa koliko), začiniti i, kada izravnate masu u posudi u kojoj ćete je peći, sipati odozgo pavlaku za kuvanje – po mogućstvu, što ravnomernije. Moje weapon of choice, kada govorimo o začinima, ove nedelje su beli luk u prahu i bosiljak – i idu savršeno uz pomalo slatkasti ukus pavlake za kuvanje. Zapeći jelo u rerni dok se od pavlake ne stvori korica – nema pravila koliko se peče, stvar je ukusa.

Pošto je celokupan dojam jela – sočno i slatkasto, a smatram da ukusi nisu zanimljivi ako nisu kontrastni, uz ovo jelo preporučujem fetu ili kiselu pavlaku i masline.

Fotografija nema jer je glad prevladala, ali obećavam da će biti blagovremeno okačene.