rendomizacija, prva ovogodišnja. ili, ko o čemu – ja o fejsbuku.

znam da ovakvi postovi nisu previše popularni ali barem umeju biti zabavni (meni). sedim na poslu trenutno, imam ispred sebe reklamu bez teksta, reklamu bez slike i reklamu bez tajmkodova, a niko iz marketinga nije tu jer su ili u gradu, ili još uvek praznuju. to što ja nisam praznovao nego sam sedeo po 12 sati na poslu, nikom ništa. mislim, kul mi je bilo, u nedelju imadoh i društvo, ali ipak hermetički zatvorena kocka nije moje viđenje idealnog mesta za blejažu, ma koliko bila topla i (ne)osvetljena.

već neko vreme se nosim mišlju da obrišem fejsbuk. pardon, da ga deaktiviram. smara, bre, a u protoku informacija je koristan koliko i fiksni telefon. ne moš ni da iskuliraš neodlaskom na isti, neko će te tagovati negde – ili, gore, neka aplikacija će te tagovati na potpuno nepotrebnim grupnim kolažnim slikama horoskopskih znakova ili tako nešto. simptomatično je što se svi uglavnom nalože na iste aplikacije tog ranga istovremeno, ako se ne odtaguješ odmah – kad uđeš u svoje slike, videćeš barem prvih deset od brdej kalendara i takvih stvari, demotiviše i tebe a kamoli ljude koji te uhode.  besides, recimo, da bih apdejtovao sajt smederevskog društva za zaštitu životinja, apparently moram biti stalno na fejsbuku jer se tamo odvija sve – šalju mi oni informacije i na mejl, ali ne dovoljno. posle kažu da sam ja pasivan? ne, ja sam samo sociopata.

nedostaje mi zlatno doba majspejsa. hoću html, nekakav zeleni profil, sa jako treši animiranim gifovima i stvarima kao što je… pa, treš?

na fejsbuku uzgajam frendove zbog eventualnog netvorkinga. šatro, kao novinaru, nikad ne znam kada će mi zatrebati ti ljudi. sad, što ne mogu da nas zamislim u, recimo, istoj sferi novinarstva, nikom ništa. a ne mogu da ne dodam nekog koga poznajem. na tviteru, kao i na majspejsu nekada, barem biram čije frustracije čitam. na stranu što pre na tviteru nego kroz prozor vidim kakvo je vreme napolju, i takve stvari :) a dogodi se, tu i tamo, neki ozbiljniji protok vesti.

udaljio sam se od teme. koje nije ni bilo.

mika je sinoć pričao kako će napraviti program koji ti ubije fejsbuk tako što te prvo odtaguje sa svih slika (kako se dotični servis ne bi povampirivao kad god neko komentuje sliku na kojoj si), izmeni ti šifru u nešto golemo i nepamtljivo [što ni ne upamti nigde], pa ga tek onda deaktivira.

kul.

uzgajate li vi „nepotrebne“ frendove? kako nadomešćujete ako imate prijatelje dovoljno (hiljada) kilometara daleko da ne možete skoknuti na kafu?