Glavobolja u četiri slike
Slika 1
- E, super što si to izmontirao nakon što si petnaest sati bio na poslu, no, sada kada si prešao na sledeću stavku i ovaj prilog već stavio na net, moramo da ti kažemo da je muzika previše vesela.
- Nije previše vesela, to je klasičan njuz instrumental, oni su obično upbeat. Uostalom, završio sam to, okačio na net, i radim sledeću stavku. A ako podloga bude bila tiša, čuće se kako ti krklja grlo.
- Nema veze, promeni je.
- U ovoj tački, to znači da moram skoro sve da radim ponovo. Biće sutra. Šta da stavim? Posmrtni marš?
- Pa ne, neki instrumental.
- I ovo je bio instrumental, pametnice, aj naučimo terminologiju pa onda montiramo… Staviću ovaj što mi se ne sviđa, a ti piši mejl Tijaniću da mu je muzika u Dnevniku previše vesela. Je l’ slušaš ti radio uopšte?
- Pa ne.
Slika 2
- E, pravimo Pauer point prezentaciju. Ako stavimo prilog, neće da im se pusti, a treba da ga stavimo.
- Šta ste tačno radile?
- Ubacili smo ga hiperlinkom.
- Hiperlinkom omg… Uh. Treba da zapakujete to kao za CD.
- Ali, slaćemo im mejlom.
- Nema veze, to je to. Znači ideš na pabliš pa pekidž for sidi… Brauzuješ gde ćeš da ga sačuvaš, maj dokjumenc, jebemliga.
- Stavićemo na desktop pošto ćemo da šaljemo.
- Okej… I sad kopi tu folder, i on će da radi neko vreme. Ako te pita du ju vont tu inklud linkd fajlz kaži jes.
- E, naša koleginica kojoj verujemo jer je šatro išla na neki piar kurs ali je ipak isfejlovala na više mesta oko tog priloga i koja je radila na televiziji ali i dalje ne ume da pročita nešto naglas kako treba kaže da treba da obrišemo njen juzernejm iz lokacije snimanja.
- Zašto?
- Pa, onda će opet da se pušta samo na njenom kompu.
- Reci joj da ne ser… ovaj, ne, neće, biliv mi. Sećaš se da samo ja tu nisam isfejlovao pre tri godine?
- Aha, dobro. I kako sad ovo da pošaljemo?
- Pa, zipujte.
- Šta da zipujemo?
- Ceo folder, aman!
Slika 3
- E, u uputstvu piše da razmak između paragrafa treba da bude šest tačaka. Mi smo stavile šest redova pošto samo tako može, ali to je strašno mnogo. Kako sad? Redove u tačke?
- Da, u vezi sa tim, stavite prored jedan i po, ako niste, i…
- Možemo da ti pošaljemo da ti to formatiraš?
-… desni taster, paragraf, spejsing, pa ono bifor/aftr, nula šest, šest nula, tri tri… kako god.
Slika 4
- E, završili smo prezentaciju. Možemo da ti je pošaljemo da vidiš je l’ radi?
- Ovaj, nisam kod kuće. Tek sutra mogu, ili noćas posle Noći muzeja. Ćao!
Poente je nepotrebno napisati, ali ću to ipak uraditi:
Poenta Broj Jedan: Ako si došao do fakulteta, a kamoli treće godine istog, a ne znaš da koristiš Ofis, to stvarno nije moj problem. I neću da učim Informatičku pismenost kao predmet sa tobom. Čak ne moraš ni da imaš kompjuter, ako si išta radio ikada, morao si da sedneš za neki. I don’t give a fuck.
Poenta Broj Dva: Posle se pitamo zašto je u Srbiji novinarstvo sranje.
Posted by Bojan | 8 comments
sopran87
Mene je iskreno glava zabolela kod druge stavke. Nemoj da te cudi sto su neki ljudi informaticki nepismeni, to je odlicno u odnosu na to koliko imamo stvarno nepismenih ljudi. Treba imati zivaca, zivaca pa svega ostalog…
Bojan
Prva i treća su mi bile najjače :) Ali pazi, ne govorim o bilo kojim ljudima… Neko ko je bez ikakvog rada na kompu dogurao do faksa – to je zabrinjavajuće. Starijim ljudima je teže da „nauče“ nešto takvo, ali… ovo je neprihvatljivo.
BRANKKO
Ako se secas, pre par nedelja sam twitao o tome kako planiram da nestanem sa Interneta jer moji matorci uvode ADSL… E pa pre par dana mi stize SMS sa sadrzinom „gde citam mejl sto mi poslali?„, sto je bio jasan znak da je isti uveden. Upravo sam se u tom trenutku podsetio zasto sam imao tako cudan osecaj kada ushicenosti su mi pre mesec dana javili da su (sami?!) resili da uvedu internet u svoj topli dom.
Razumes me…
Bojan
hm, dap, ali rekoh gore nešto o godinama ;)
Šapke
Tvoj blog je odmor za moju napaćenu dušu.
Šapke
Btw, @Brankko, nemojmo o godinama, tvoji matorci su mojih godina, pa ću sigurno da te biiijeeem čim mi dodješ kući :lol: , a i kad je moja fckn’ tetka koja ima šezdeset naučila da koristi Skype i otvorila nalog na FB, svako može. Dakle, problem je u nezainteresovanosti, jer uvek nadju nekog ko će im rešiti problem. Nema to veze s godinama.
Bojan
Problem je i ono „u naše vreme smo mogli bez toga, ergo svet može bez toga i sada“ :)
Stefan
Хахахахахаха :))) Овај пост има композицију драмске радње. Увод, заплет, кулминација (у трећој тачки сам већ плакао) и расплет (хвала Богу) :))