Imam. (O imenicima i još koječemu)
Imam druga kojem je jednom iz novčanika ispalo sedam SIM kartica.
Imam drugaricu koja je, kao i njena sestra, preko koje sam je upoznao, oduvek bila stava da neće da menja broj telefona jer joj ga je žao. No, tu i tamo se štekala za poruke sa kevinog mobilnog. Memorišem ja i taj. Ode da studira i nakon nekog vremena promeni broj telefona, zbog besplatnih čuda. Memorišem ja i taj. Pređe na postpejd, nakon više godina mog nagovaranja, eto ga još jedan broj, ali kombinovaće ga i sa nekim od prethodnih, siguran sam, tim pre što, svičujući kartice, izbegava koga treba. Nedugo potom, neka od mreža je imala promociju, pa – eto još jedne kartice, to nam je baš tada odgovaralo. Novi broj svoje majke uzima zato što je na pripejdu, kada odlazi u Španiju na mesec dana. Vraća se i koristi naizmenično taj, i još neki broj; počinje da radi pa potpuno novi broj uzima kao poslovni, koristi još jedan – s kraja fakulteta, kupuje neki pripejd jer joj je zatrebao, i na kraju uzima i još jedan postpejd, sa svojim datumom rođenja kao brojem, a koji kombinuje sa nekim od prethodnih, kad istroši saobraćaj uračunat u pretplatu. U nekom trenutku, šalje mi poruku sa onog prvog pripejd broja svoje majke, i ljuti se što neću da memorišem najnoviji.
Imam drugaricu koja je imala običan i muzički profil na Majspejsu. Onda su svi, eto, prešli na Fejsbuk, gde je imala jedan profil. Onda je izgubila šifru, napravila drugi, okačila sliku za koju bi trebalo da skontamo da je novija nego ona sa prošlog. Potom je izgubila šifru i za taj profil, kao i za tada aktuelan mejl, za koji se u međuvremenu ispostavilo da je na njemu bila samo u prolazu. Otvorila je i treći profil, rikvestovala sve prijatelje, a nekim čudom je frendovala i samu sebe, sa prvog profila valjda. Nakon nekog vremena, dodao me je nekakav pseudonim ženskog roda. Nakon nekoliko razmenjenih poruka, kapiram da je to ona, i da je opet isfejlovala sa šiframa. ‘Ajde, postoji neko smotaniji od mene. Nakon nekog vremena uobičajene Fejsbuk komunikacije, vidim da se vratila i na jedan od prethodnih Fejsbuk profila. Onda nestane sa sva četiri. Potom joj umre majka a meni ne pada na pamet da pišem na šest profila i dve društvene mreže da bih joj izjavio saučešće. I tako se nismo kuckali već godinu dana jer meni sve njene slike izgledaju isto.
Imam četiri broja telefona a znam samo jedan, onaj koji je stalno uključen. Ostala tri ne rade već godinu dana, a nemam ni telefone u koje bih ih stavio. Izvučem jedan od njih iz fioke kad mi ovaj isključe (kasni plata u poslednje vreme), i to onaj koji je na istoj mreži, jer mi je telefon kodiran.
Je li problem u meni?
Posted by Bojan | 10 comments
Mahlat
Bice da je problem u tebi… uvek je u nama, ja to odavno naucila…
Bojan
Nisam o tome tako razmišljao. Da. Hell is other people.
eisbaer
Imao sam dugo jedan prepaid broj, sve dok me do pre dve godine neka alchajmer baba iz Beograda sa fiksnog nije počela redovno zvati na isti u nedoba tražeći svoju decu. Šest meseci posle prvog poziva (pošto pozivi nisu prestajali) ujak mi da neku ujninu karticu koju i sad koristim, a pošto je ujna vaspitačica povremeno me zvrcne neki od ljudi koji se predstavljaju kao „jedan roditelj ovde“. Da imam blog, i ja bih mogao epopeje o svojim brojevima :) A da, taj broj na koji me je baba zvala je ugašen pre 3 dana zbog nedopunjavanja kredita. :(
Bojan
ja sam svoj broj promenio, pošto me je jedna gledateljka bivše mi televizije zvala u četiri ujutru i probudila mi celu kuću, i to čak ne ni moju! :D
Džejn
Prvi mobilni telefon (i broj) sam dobila za 18. rođendan. Da, to je bilo vreme kada se mobitel dobijao za punoletstvo, a ne za polazak u predškolsko (kao danas, jel’te). Taj prvi prepaid broj je pre nekoliko godina prerastao u postpaid (kada je MTS na akciji ponudio onu muzičku Nokiu 5610). I taj broj je i dan danas aktivan i ravnopravno ga koristim sa Telenorovim postpaidom (koji je „glavni“). Da, nosim stalno 2 telefona sa sobom. Delovalo komplikovano u početku, sada dođe sasvim prirodno i normalno.
Pored toga, imam još 4 prepaid kartice koje skoro nikako ne koristim, osim kada mi trebaju za roaming ili razgovore sa inostranstvom: 2 Telenor i po jedna MTS i VIP. A dobro posluže i za manijačenje ljudi. :)
FB ne koristim već skoro godinu dana, ali zato imam gomilu GMail naloga. 1 zvanični, 1 za regovanje na forume, 1 za prijatelje, 1 za … zaboravih. :)
Bojan
E pa te moje kartice čije brojeve ne znam su poput te tvoje četiri :) Što se mejl adresa tiče, imam jedan mejl za sve, imam „poslovni“ koji je forwardovan na taj, imam bekap za slučaj hakovanja, i još lančano povezana tri-četiri mejla, plus hotmejl… No, moja poenta: mi znamo šta nam je primarno, a šta nije. Kod ljudi koji mi, kao u slučaju drugarice iz onog paragrafa gore, u dva dana pošalju poruku sa barem četiri broja, i baš im onaj na koji im pošaljem poruku trećeg dana – zapravo nije uključen, pomalo se pitam – čemu komuniciranje ako ne znam ni kako da komuniciram sa njima…
Famous_Monster
ta sa siframa je gora od mene. XD meni svuda ista sifra,da je ne zaboravim.aaaa neee,na hotmailu nije,daa,pa nemam pojma koja je… XD i iva koristi moju sifru,tako smo bar sigurne da ce jedna od nas da se seti… XD
<3
SadClown
Meni je strašno iritantno kada ljudi stalno menjaju brojeve telefona. Ja sam do sada promenio broj dva puta (znači posedovao sam tri broja ukupno), i to zato što sam bio primoran (jednom menjanje provajdera, drugi put premetačine zbog nekih velikih postpejd dugova xD ). Doduše, ovih dana razmišljam o još jednom telefonu, čisto da bih razdvojio poslovni i lični telefon. Ljude koji stalno menjaju broj bih zapalio. Mada sve manje je takvih u poslednje vreme jer je moguće dobijanje starog broja kada izgubiš karticu. Ali, eto, imam dobru drugaricu kojoj se fiksni menja tipa 5 puta godišnje xD
Što se tiče šareniša sa emailovima, to mi je besmisleno. ‘Ajde, kontam opet jedan poslovni i jedan privatni. I eventualno jedan „anonimni“, ako želiš kao DzejnDou da te ne provale ko si kad pljuješ nekog na nekom forumu xD Ali razdvajanje na mejl koji je za posao, koji je za prijatelje i sl mi je nepotrebno mučenje. Gmail je fantastičan i, ako ga dobro organizuješ, sve to može da istrpi jedan nalog bez da se mučiš. Ili kao što imam drugaricu kojoj jedan email služi samo za registrovanje na „sajtove odakle šalju notifikacije“. Debilizam.
Isto kao što mi je i debilizam da, kad izgubiš lozinku za FB otvoriš nov nalog bez da tražiš od admina da ti daju lozinku za stari nalog ili da ga barem ugase.
Baš si me ubo sa ovim tesktom, ljduska glupost ume baš da me iziritira. :D Ali, kao što reče Mahlat, nekako se uvek i sam zapitam da li sam ja problem. :D
Bojan
@Famous_Monster Ja nisam sreo osobu kojoj ću verovati dovoljno da bih joj dao šifru…
@Sadclown Menjanje fiksnog? Hardkor! A zašto je kul imati poslovni i lični telefon, ali ne i poslovni i lični mejl? Moj poslovni mejl je šmekeraj, ime et prezime i tako to… :) Hoću i gmail za svoj domen, to bi bilo kul… jednom. Što se notifikacija tiče – ljudi obično ne proveravaju hotmejl (koji mahom svi imaju zbog MSN-a), pa na njega idu svi sajtovi s kojih mogu dobiti mejlove. Kao rezultat toga, pošaljem neku hitnu poruku na Fejsbuku (u nedostatku drugog načina komunikacije) i odgovor na nju dobijem za četiri dana…
SadClown
Nisam rekao da je kul imati dva telefona i jedan mejl. Nego da su privatni i poslovni telefon, pa, realna potreba. Dok privatni i poslovni mejl baš i nisu (ne može niko da te cima na mejl u 3:30h noću), ali mogu da razumem ako neko baš želi da razdvoji ta dva.