(Re)kapitulacija

Te, 2010. godine:

… odvukao sam Danijela Grozdića (Gradualreport-a) u gluvu sobu da mi snimi džinglove. Onda je on otišao dalje a meni je crkao hard pre no što sam ih izmontirao.

… prekasno sam saznao da je moj omiljeni bend (nosim i njihovu narukvicu već godinama) imao koncert u Budimpešti. Utešio sam se da ću ih slušati neki drugi put, a onda sam shvatio da im je to bila oproštajna turneja.

… shvatio sam da najviše seksa imam samo kada sam potpuno nezadovoljan svojim izgledom i, po mogućstvu, smrdim.

… napravio sam više konsekutivnih emotivnih sranja i potom mesecima pokušavao da saniram posledice.

Bilo je i dobrih stvari:

… prvi put na Cinema Cityju u svojstvu novinara.

… prvi put (pa rad) na BlogOpenu i BizBuzz-u.

… Exit, i koncerti generalno. Barem sam ih manje propustio nego prethodne godine :)

… ekipa u kojoj sam bio pobedila je na prvom PR takmičenju studenata Vojvodine.

… podcast?!

Ipak…

… radio sam kao konj, a bio plaćen kao magarac. Menjao i po troje ljudi istovremeno, pored svojih nekoliko poslova. Mesecima nisam imao slobodan dan, dobio sam televizor umesto plate, i, zbog iscrpljenosti i manjka vremena, ponovo zapustio fakultet (iako, šatro, radim da bih studirao… i jeo nešto, ponekad). Uz sve to, i kičma mi je (ponovo) otišla u četiri lepe. Nisam imao vremena ni da čitam, a kamoli da gledam serije i filmove. Kada bi me neko pozvao na pivo oko devet uveče, davao bih ogovor da ne mogu, jer moram da spavam.

Sada…

… doneo sam sulude novogodišnje odluke i isteraću ih kako znam i umem.

Jer…

… dovoljno je 365 dana da se uzalud protraći godina.