Studentski domovi u Novom Sadu: naplata prenoćišta gostima (+SNZŽ)

Za promenu, neuobičajeni podcast. U ovom izdanju slušaćete prilog koleginice Jasne i malenkosti mi, na temu naplaćivanja prenoćišta gostima u novosadskim studentskim domovima.

Audio clip: Adobe Flash Player (version 9 or above) is required to play this audio clip. Download the latest version here. You also need to have JavaScript enabled in your browser.

mp3 download

Prilog je emitovan u emisiji „Student nije zapalio žito“.

Emisija je namenjena studentima Univerziteta u Novom Sadu. Univerzitetske, studentske i ine teme, gradske aktuelnosti, gosti u studiju – svake srede od 20 časova na talasima In radija, koji  možete slušati na frekvenciji od  101MHz na gradskom području Novog Sada, ili putem striminga.

Na Fejsbuk stranici slušaoci mogu predlagati teme i događaje za obraditi u nekom od narednih izdanja emisije „Student nije zapalio žito“.

Emisiju realizuju studenti žurnalistike i Studentska asocijacija Univerziteta u Novom Sadu.

Yours truly se u njoj nalazi za miks pultom (gde bi drugde) :)

Sa zakašnjenjem: Loud&Queer Annual Awards, prvi put

Propala mi ekskluziva. Šta ćeš. Prvo sam bančio, pa sam spavao, pa me je uhvatila kako-da-nađem-cimera frka, pa kako-da-rodim-pare-za-kiriju frka, onda sam fasovao gripčinu te me je tresla groznica, skontao sam da i dalje je#em keve ako me pustiš za reglere, a negde u međuvremenu sam, i dalje bolestan, menjao četvoro ljudi. Istovremeno. Na lekovima. Iako je izbio skandal što nisam želeo da provedem četrnaest sati na poslu. Nego samo osam. Došao sam sebi negde sinoć, pošto me dugo nisam video, nisam želeo da odma’ sednem i blogujem.

Nego, šta sam ono hteo… Aha.

Bogami, Srbija je imala baš dobru LGBTIQ godinu. Hronološki je to, valjda, išlo ovako nekako… Loud&Queer žurke su se vratile u Apartman. Počeo je da izlazi časopis za queer teoriju i kulturu – QT, na kojem nam mogu pozavideti i neke daleko razvijenije zemlje. (Sad, što su njemu ciljna grupa intelektualci, jbg - pročulo se gde je trebalo.) U Beogradu je održan i Prajd, o kojem sam i dalje voljan polemisati je li uspeo ili nije – ipak, slika Prajda nije otišla u svet (a bilo bi efektnije da jeste, no neredi su bili pompezniji), ali su, za promenu, organi reda bili od koristi, tako da se, eto, bar nešto promenilo od prošlog pokušaja. Malo li je?

Prva dodela Loud&Queer nagrada održana je prošlog petka. U planu je da ova manifestacija postane tradicionalna – nadajmo se da će tako i biti. Pomalo po uzoru na MTV nagrade, lista kategorija je sastavljena od reda muzičkih priznanja izvođačima koji su obeležili queer kulturu u poslednjih godinu dana, i reda nagrada organizacijama ili pojedincima koji su na bilo koji način, u bilo kojem aspektu, podržavali seksualne manjine.

Uslov da se dobije ova nagrada bilo je, dakle, ili biti gay-friendly, ili biti prihvaćen od strane LGBTIQ populacije. Mada, jedno bez drugog ne ide.

Boris Milićević i voditelji ceremonije, Una Senić i Nemanja Kostić

Godišnju L&Q nagradu kao radio stanica godine dobio je Elektrana radio -
http://radio.elektrana.net. Radio emisija godine je „Idemo na Mars“ sa radija B92, čiji autori, Flip i MKDSL (u slobodno vreme Filip Milošević i Marko Milošević), takođe spadaju u one koji su nastupali i na Loud&Queer žurkama.

Nagradu za TV stanicu godine je, očekivano, dobio MTV. U novembru je, podsetimo, bilo i kolaboracije između ova dva brenda (Loud&Queer-a i MTV-ja, jašta). TV emisija godine je „Gužva“ Maje Uzelac i Tijane T, koja se, na primeru Oktobarskog salona, bavi kulturnom politikom u Srbiji te koju je, zbog menjanja televizija (bila je izbačena sa RTS-a) i čudnog redosleda emitovanja epizoda, bilo najsigurnije gledati na YouTube-u. Tamo je i sada. Evo, za početak…

Regionalni izvođač godine je, takođe očekivano, Lollobrigida (kada će, više, taj novi album?), domaći izvođač godine je Milan Stanković – ali ne onaj, nego SevdahBaby, koji je nakon dodele imao i svoj set, uz vokalnu podršku Djix – koja me je veoma prijatno iznenadila. Loud&Queer nagrada za singl godine pripala je Zagrepčanima. Nipplepeople su nekako s proleća zapalili Beograd, a, vala, i region, numerom „Sutra“, prvi nastup imali su u Beogradu (na žurci „Predigra je dugo trajala“), a u novembru nastupiše i u Apartmanu. Nažalost, niko od Hrvata se nije lično pojavio, ali su i Ida i Nipplepeople poslali video zahvalnice.

Priznanje za novo lice muzičke scene dobila je Ana Pešić, iliti Enči Roks, za koju vredniji čitaoci već znaju da me je svojevremeno oduševila.

L&Q nagradu kao institucionalni prijatelj LGBTIQ pokreta dobio je festival Exit. LGBTIQ aktivista godine je, očekivano i zasluženo, Lazar Pavlović.

I, naposletku, osoba kojom su vesti o ovim nagradama uglavnom i počinjale. Jelena Karleuša dobila je nagradu kao pro-LGBTIQ ličnost godine. E sad… O ovome bismo mogli do prekosutra. No, da isključimo široki spektar stavova o njoj kao (javnoj) personi. Činjenica je da je ona oduvek zagovarala prava dotične populacije. Ipak, čitaoci njene kolumne u „Kuriru“ to, mahom, kao da nisu znali. Što se kolumne tiče, svakako je podigla prašinu. S druge strane, sve je izgledalo prilično izrežirano: kada je počela da je piše, kada je prestala, o kojim temama je pisala kada – ali, ipak, Karleuša ne bi bila to što jeste da ne postupa iole taktično. I premda, za mene, i, verovatno, ostale čitaoce bloga, tamo ništa epohalno nije pisalo – za prosečne čitaoce „Kurira“… pa, možda i jeste. Uz to je, kako god okreneš, donekle oprala obraz verovatno najhomofobičnijih novina u Srba (jedinom dnevnom listu gde su se u redovnom diskursu koristile reči tipa pederi i pederbal). Dakle, kudos za Karleušu. Ipak. :) Videćemo ko će ovu nagradu dobiti sledeće godine.

(Uzgred, najgore što je kolumna Jelene Karleuše donela bilo je što se onda i Seka Aleksić osetila pozvanom da piše – a sposobna je da se drži sopstvene teme teže nego autor ovog bloga na poslednjem danu Exita… no, to je neka druga priča.)

Naposletku, šta? Žurka je prekratko trajala. Ali dobro, ovoga puta niko nije došao samo da bi rejvovao :D

Loud & Queer je gay party brend koji skoro sedam godina razvija queer klupsku scenu u Beogradu i Srbjii organizujući žurke i koncerte u najboljim klubovima. Ugostili su skoro svako bitno ime na klupskoj muzičkoj sceni u Srbiji, kao i znatni broj stranih izvođača. Bez njih ne bi isto izgledale ni queer, ni klupska scena u Srbiji.

Nadam se da će L&Q AA zaista prerasti u tradiciju. Potencijalni značaj ovakve manifestacije za LGBTIQ scenu Srbije, ali i regiona, zaista je ogroman.

I eto kako, kad zakasniš da budeš ekskluzivan, možeš da napraviš pseudo-komentar od svega. :D

Đinđić goes viral

Priznajem, bežao sam u apolitičnost dosta dugo.

Delom -  zbog toga što, sa svojim rasporedom u srednjoj školi (7:00-13:10 jedna škola, 13:30-19:00 druga i treća škola, 19:00-22:00 posao), nisam baš uspevao da pratim ni šta se dešava kod kuće, a kamoli na državnom ili međudržavnom planu.

Delom – i zbog toga što sam imao nekoliko drugova i drugarica koji su bili toliko politični, da mi se povraćalo. Ne, osnovna škola nije vreme kada treba da nosiš sliku omiljenog političara u pernici. Da, bolesno je ako imaš Đinđićevu sliku na zidu spavaće sobe i na početku, odnosno kraju svakog dana, gledaš u nju i tuguješ. Još je bolesnije nositi sakoe i skidati Đinđićevu gestikulaciju, molim lepo. Idolopoklonstvo je tako retro.

Ali ‘nako, iz ove perspektive, žao mi. I što sam dugo bio apolitičan, a i Đinđića, je l’…

O Zoranu, kao i o svakome, a posebno o svakom političaru – možemo da polemišemo, ali to nećemo raditi u komentarima, hvala. Istok Pavlović ima ideju da se napravi google bomb. Činjenica je da ne bih učestvovao u ovome da se bar malo ne slažem (a slažem se poprilično), ali s druge strane, apsolutno želim da budem deo ovakvog projekta, ako bude uspeo :) Stoga, eto, ovaj pasus pišem da bih pomenuo najvećeg cara. Juh, što reče Moo, osećam se infantilno dok ovo kucam :D Efekte ćemo videti za koju nedelju. Najveći car i viralni potencijal, uz podršku domaće blog zajednice. Udri!

Tvitovi iz zarobljeništva

Japanski novinar Kosuke Tsuneoka oslobođen je iz petomesečnog zarobljeništva u Avganistanu nakon što je prevario otmičare da mu daju pristup Tviteru.

Tri dana pre tvitovanja iz zarobljeništva, vojnik nižeg ranga koji ga je čuvao pokazao mu je mobilni telefon Nokia N70 koji nije znao kako da koristi. Tsuenoka mu je objasnio kako telefon funkcioniše, i nakon što mu je konfigurisao pristup internetu i pokazao kako da ode na sajt Al Jazeere, rekao mu je da bi trebalo da koristi Tviter. Objašnjavajući mu kako servis funkcioniše, novinar je poslao dva tvita, obaveštavajući pratioce da je i dalje živ i objašnjavajući svoju lokaciju.

Kosuke Tsuneoka nestao je prvog aprila.

„Mislim da ni ne shvataju da su prevareni“, rekao je Tsuneoka na konferenciji za novinare u utorak.

Izvor: pcworld.com

Moć Tvitera, neko reče? :)

Izmena: Tsuneoka je rekao da još nije siguran zašto su ga oslobodili sledećeg dana, budući da je njegova vlada dala izjavu kako nije uplaćen nikakav novac za otkup. Rečeno mu je da ga oslobađaju jer je svojevremeno prešao u Islam, ali ne veruje u taj razlog jer se ni ne moli.

Izvor: AFP

Kako god, činjenica je da su tvitovi iz zarobljeništva barem ulili nadu njegovim kolegama, prijateljima i porodici.

Između.

Ovaj tekst može biti politički nekorektan, ali se nadam da neće biti shvaćen kao provokacija.

Naslovna strana dnevnog lista „Blic“ od četvrtka, i na njoj izjava patrijarha Irineja. O Kosovu. „U ovim teškim trenucima preživljavamo najteži deo istorije od postojanja srpskog naroda. Danas preživljavamo da hoće da nam uzmu nešto najsvetije, najdraže, što volimo i više od samog života. “ I, razgovor je krenuo…

- Najteži deo istorije? Nije bilo teško ni kad su nas porobili Turci, ni…?

- Izgleda.

-  I otkud on zna šta ja volim više od samog života? Neka priča u svoje ime. Ja Kosovo stvarno ne volim toliko.

- Upravo! Mislim šta, Kosovo je… čokolada? Između čokolade i Kosova, biram čokoladu.

-  Slažem se.

- Između sira i Kosova, biram sir.

- I ja.

- Između punjenih paprika i Kosova, odabrao bih Kosovo.

- Ja bih odabrao punjene paprike.

- Ja ne znam nikoga ko ume da napravi dobre punjene paprike, pa mi je svejedno.

Sad, Irinej je to rekao na molebanu, što na naslovnoj strani nije pisalo. Tamo okupljeni vernici, čim su mu prisustvovali, verovatno su i želeli da čuju tako nešto. Ali nije to poenta.

Otpadao sam  toga dana na poslu čekajući odluku Međunarodnog suda pravde, da bih kompletirao vesti za radio. ‘Ajde, rekoh, da ne verujem svojoj intuiciji baš toliko. Rupa na mestu prve vesti, prva sledeća – MMF odobrio zajam Kosovu, što je tada bilo već pola dana staro. I, meni sasvim dovoljno.

Onomad, kada je Kosovo proglasilo nezavisnost, jedan bloger napisao je da je našoj zemlji amputirana jedna noga.

Da li smo se na tu nogu uopšte oslanjali, već dvadeset-trideset godina? Ja mislio, odavno se sasušila.  Mačka koja se dovuče kući nakon što joj je nešto slomilo zadnji deo kičme od tada ni ne poživi više od dve godine.

Zanemarimo zvanično i datume… Bivša južna srpska pokrajina je odavno bivša, mnogo pre no što je to postalo slovo na papiru.

Srpstvo? Rudna bogatstva? Prosuto mleko?

Razumem ja „Ne lomite mi bagrenje“… ali je o nekim stvarima stvarno trebalo misliti kojih pedeset godina ranije.

© Copyright paramparčad tačka kom?!