Kriza identiteta, za poneti
Slučaj 1
Koleginica s posla, koja ovde radi još od svojih srednjoškolskih dana, te koja mi je ujedno i koleginica sa faksa, dolazi da snima off za prilog o predstavi „Pevaj brate“.
- Dvadeset devetog oktobra u dvadeset sati na Spensu je održana predstava „Pevaj brate“.
- Aman – kažem ja – zar te nisu do sad naučili da se lid ne počinje odgovorom na pitanje „kada“?
- Pa kako to da kažem – pita ona, uz zbunjeno treptanje.
- Samo rotiraj kada na kraj lida.
Nakon nekoliko minuta unezverenog buljenja u papir, izbacila je lid u potpunosti.
Slučaj 2
Na faksu nas podeliše u redakcije, još se ja javih da budem urednik. Svaka redakcija dobi po sedam minuta. Shvatim ja to ozbiljno, popričam sa profesorkom oko očekivanja od nas, koleginica mi prosledi mejlove svih članova redakcije nam. ‘Ajde, super, taman sam počeo da odustajem od entuzijazma (jer su profesori najpre mislili da nam daju da radimo simulaciju živog programa od po sat i po vremena, pa su to preinačili u polučasovnu emisiju svake nedelje, ali su onda shvatili da je ipak možda bolje da radimo polučasovnu emisiju kad stignemo da je uradimo, i garant nećemo uspeti to u simulaciji uživo, ali trep trep, možemo sigurno da montiramo).
Dobro, nisam ja kriv što na fakultetu lud zbunjenog, ‘ajde da bar ovo svoje odradim kako treba. Pre odlaska u Niš, pošaljem svima sa kojima sam u timu mejl sa zahtevom da se vidimo za vikend i dogovorimo se šta ćemo i kako. To je bio petak.
U utorak stiže mejl da su oni mislili da u tih sedam minuta rade nešto o crtanim filmovima.
Ja odgovorim da profesorka ne očekuje jednu stvar u tih sedam minuta, već više dobro komprimovanih, kako bi bilo dinamičnije i obradilo se više tema.
Odgovore mi kako je lepo od mene što sam pričao sa profesorkom a nisam im rekao.
Otpišem da sam zvao na kafu a niko nije odgovorio čak ni da ne može.
Slučaj 3
Kolega s posla je juče radio televizijski prilog o tome kako mu Ana Nikolić nije dala intervju jer je bila pijana.
Slučaj 4
Koleginica s posla je popizdela kada sam joj rekao da sam dnevnice sa „BizBuzz“-a potrošio na Sajmu knjiga.
(Činjenica je da treba da vratim novčani dug direktoru firme, ali ipak… da nije to malo moj problem?)
Flešbek, izazvan Slučajem 4
Autobus pun srednjoškolaca koji su došli na Sajam, godina dve hiljade i neka. Ozarena šiparica utrčava, usplahireno vičući svojim drugaricama:
- Kupila sam Ceeecu i Leeegiju!
Dve šiparice koje su uveliko sedele na svojim mestima je prekorno pogledaju i jedna od njih joj sa visine kaže:
- Ti si zapravo kupila knjige?! Mi smo na Sajam došle da se družimo!
Slučaj 5
Razgovor dve studentkinje novinarstva u redu pred šalterom, jednog četvrtka.
- Jao, za utorak treba da napišemo vest.
- Jao, mene mrzi. Aj mi ti napiši.
Slučaj 6
Na simulaciji konferencije u Radiju 021, samo tri-četiri studenta novinarstva su shvatili da je vest ono što je rečeno na kraju. Ostali su završili uspaničeno premećući po rukama beleške sa slušanošću i ciljnom grupom, jer je to rečeno na početku, pa je, valjda, bitno.
A?
Nekad sam u program puštao Vidovitu Zorku, te dizao reglere Sandri Africi ili Eri Ojdaniću, i osećao se dobro.
Od tada je nešto pošlo naopako.
I vreme je počelo ozbiljno da prolazi.




