Nekad i sad?
Kada sam bio vrlo mali, otišli smo kod rođaka u Zemun. Tamo sam prvi put probao Step sok, i to mi je bilo strašno zanimljivo. Naročito odmeravanje vode. Jer, u to vreme, moji su ostavljali zimnicu svake godine i, osim Cedevite, pio sam samo domaće sokove. Stalno.
Kod istih rođaka sam jeo i picu koja je na sebi imala samo kečap i sir, i to neki domaći. To mi je bilo strašno zanimljivo. Naročito činjenica da je bila jestiva, i, nesumnjivo, pica. Jer, u to vreme, moji su me naučili šta sve ide na – standardnu – picu i nisu je ni pravili ako ne bi imali sve sastojke.
Pre nekoliko godina, kada sam rešio da napravim voćnu salatu, majka me je pogledala čudno i pitala me je kako mogu da pravim voćnu salatu bez citrusa, ananasa i banana. Jer, voćna salata mora da bude egzotična. A ja uzeo da sečem jabuke i bostan. Budiboksnama.
Čudno me je pogledala i nešto kasnije, kada sam napravio tople sendviče sa nasumičnim stvarima iz frižidera. Jer, davno su me naučili, na tople sendviče mora da ide trapist. I preko, kada se ispeku, kečap i majonez. A ništa od toga nisam imao.
A danas?
Hm.
+1 RT
Posted by Bojan | 3 comments
